Aparati za kuvanje na pari
zadržavaju sve vitamine i minerale ( korisne sastojke ) u hrani koja se kuva u ovim aparatima za kuvanje. Naručite aparat za kuvanje na pari i iskoristite sve što je zdravo iz hrane koju spremate.Ukoliko želite da se hranite zdravo pročitajte nešto o makrobiotici:
Makrobiotička ishrana je ishrana koja podrazumeva konzumiranje pre svega različitih vrsta
integralnih žitarica, povrća, koštunjavih plodova, voća, i kao i specifičan način jedenja koji se sastoji u izbegavanju prejedanja, kao i o temeljnom žvakanju hrane pre gutanja. Makrobiotika insistira na što je moguće više prirodnim namirnicama koje nisu pretrpele veće procese prerade. Što se hrane životinjskog porekla tiče, u makrobiotici se insistira na izbegavanju mesa, a favorizuje se konzumiranjem ribeTermin „makrobiotika“ vodi poreklo od grčkih reči macro (veliki) i biotokos (život). U antičko vreme ovaj termin je označavao način življenja koji vodi ka dužem i zdravijem životu. Makrobiotika se prvi put u istoriji pominje u spisima Hipokrata, gde tzv. „otac medicine“ makrobiotičarima naziva zdrave i dugovečne osobe. Herodot, Aristotel, Galen i drugi antički grčki pisci koriste reč „makrobiotika“ da bi opisali način života koji preko ishrane vodi ka zdravlju i dugovečnosti. Filozofiju moderne makrobiotike stvorio je Japanac Žorž Osava (1893—1966) koji je svoju svoju filozofiju zdravog života bazirao na tradicionalnoj orijentalnoj i japanskoj medicini. Krajem pedesetih godina, Osava je iz Japana doneo svoje učenje u SAD odakle su nastavili da ga šire njegovi učenici. Jedan od njih, Mičio Kuši, i njegova supruga, Avelina Kuši, unapredili su i usavršili Osavino učenje. Danas se njihov edukativni centar „Institut kuši“ smatra najvećim autoritetom u obrazovanju makrobiotičkih savetnika i instruktora makrobiotičkog kuvanja.
Osnovni principi makrobiotičke ishrane Temelji makrobiotike zasnovani su na principima sadejstva dve suprotne energije koje makrobiotičari nazivaju jin i jang pri čemu se vodi računa da ove energije budu usklađene u životu i samoj ishrani, tako da nijedna ne prevagne, a sve u cilju postizanja idealne ravnoteže istih. Jin energija označava širenje, a jang energija skupljanje. Ove dve energije, iako suprotstavljene jedna drugoj, međusobno su uvek povezane i dopunjuju se. Važno je postići njihovu ravnotežu u organizmu. Višak ili manjak jedne ili obe od ovih energija u organizmu izaziva određene poremećaje. Prema makrobiotičkom učenju, svaka pojava u prirodi, kao i sama hrana, karakteriše se većim ili manjim prisustvom jina ili janga u sebi. Tako se, na primer,toplota i leto posmatraju kao jang, pa se radi energetskog balansa u ovo godišnje doba, kao i u toplijim krajevima, preporučuje više jin hrana poput svežeg i barenog povrća manje soli, sezonsko voće i više tečnosti. S druge strane, hladnoća i zima se posmatraju kao jin, pa se u ovo doba i u hladnijim krajevimapreporučuje hrana koja je više jang i koja samim tim zagreva telo:pečena, pržena, duže kuvana (u ekspres loncu naročito) i više slana hrana, kao i više ribe i mahunarki . Pored kuvanja u skladu sa godišnjim dobom, u makrobiotičkoj ishrani obraća se pažnja i na druge faktore, poput telesne konstutucije ili pola (žene više jin, a jang). U zavisnosti od toga da li je osoba zdrava ili ima neko oboljenje ili smetnju, primenjuje se gurmanska makrobiotika (više bilja ili začina) ili lekovita makrobiotika (strog odnos povrća, žitarica i mahunarki sa specijalnim režimom začinjavanjajela koja propisuje ovlašćeni makrobiotički savetnik).
Namirnice u makrobiotičkoj ishrani: Žitarice, voće i povrće. Zbog svog centralnog položaja na skali jin i jang hrane, žitarice se smatraju idealnom hranom u kojoj su ove dve energije u savršenom balansu. Integralne žitarice i pseudo-žitarice poput pirinča, ječma, prosa, raži, kukuruza, heljde i drugog (prvenstveno kuvane i u zrnu , a povremeno u vidu brašna), prema makrobiotici treba da čine oko 50 % ishrane. Treba izbegavati proizvode od poliranih žitarica (na bazi belogbrašna). Oko 20—30 % ishrane treba da čini sezonsko lokalno povrće, koje je se u zavisnosti od koje se kuva, kratko bari na pari ili jede sveže. Oko 10—15 % naše ishrane treba da čine mahunarke (pasulj, sočivo, leblebije, soja). Oko 5 % ishrane treba da čine supe sa miso pastom. Voće se jede sušeno ili sveže, uvek lokalno i kada mu je sezona, pri čemu se u predelu kontinentalne klime kakvu imamo u većem delu Evrope, izbegava tropsko vreme (ekstremno jin) koje, prema makrobiotici, naročito zimi, može preterano da rashladio organizam i da dovede do prehlade, nasuprot uobičajenom verovanju da je upravo dobro jesti tropsko voće zbog navodne velike količine vitamina c koji nose u sebi.
Riba i meso : Riba i morski plodovi jedu se 2 -3 puta nedeljno u zavisnosti od konstitucije, pola i drugih faktora (sedeći ili sportski način života), kako bi se organizmu obezbedila dovoljna količina vitamina B12, za koji se sa sigurnošću može tvrditi da se nalazi samo u namirnicama životinjskog porekla. Meso, kao ekstremno jang namirnica, izbegava se u makrobiotičkom režimu ishrane ljudi koji žive u predelu umerene kontinentalne klime i sedelačkim načinom života. Prema makrobiotičkoj filozofiji, veće količine mesa intoksiciraju organizam i povećava se rizik za razna hronična degenerativna oboljenja, naročito maligna i kardiovaskularna. Umesto iz mesa, u makrobiotičkoj ishrani proteini i sve esencijalne amino kiseline u organizam se unose raznovrsnom kombinacijom ribe, različitih mahunarki, sojinih proizvoda i povrća.
Mleko i mlečni proizvodi : u makrobiotici se izbegavaju mlečni proizvodi Makrobiotičari smatraju da nakon dojenja majčinim mlekom u prvim godinama života (koje treba da bude što je moguće duže), ne treba nastaviti sa uvođenjem kravljeg mleka u ishranu jer ono u kasnijem dobu, prema makrobiotičkom učenju, izaziva mnoge zdravstvene tegobe, poput viška sluzi u organizmu ili oboljenja zglobova. Mleko, ali po mogućnosti kozije ili ovčije preporučuje se samo onoj deci koja odbijaju da redovno jedu druge alternativne izvore kalcijuma, poput lisnatog povrća i koštunjavog voća. U zamenu za mleko, koristi se sojino mleko.
Začini i ulja : Od dodataka u makrobiotici se koriste morske alge koje obezbeđuju potrebne minerale, naročito jod, kalcijum, gvožđe.Začini koji se koriste su fermentisani proizvodi od soje poput soja sosova šoju i tamari, ili miso paste koj se koristi za pripremanje miso supe. Jela se sole nerafinisanom morskom solju, kao i začinom gomašio (dobija se mlevenjem 12 delova pečenog susama i jednog dela morske soli). Povremeno se u gurmanskoj makrobiotici upotrebljavaju začinsko bilje, kari, kurkuma I drugi lekoviti začini, ali se generalno teži neutralnoj i nezačinjenoj hrani koja naglašava prirodan ukus namirnica od kojih je obrok napravljen. Za kuvanje se koriste nerafinisana hladno ceđena ulja (susamovo, maslinovo, kukuruzno ). Treba izbegavati zasićene masnoće. Šećeri, uključujući i žuti, u makrobiotici spada u grupu namirnica koje naročito treba izbegavati i u potpunosti izbaciti iz ishrane, zbog toga što dužim i redovnim unošenjem izaziva ozbiljne poremećaje u lučenju insulina. Za zaslađivanje jela koriste se složeniji šećeri, koji se duže i postepeno aposorbuju iz hrane u krvotok.Naravno treba naglasiti da mnogi ne uvažavaju pravila makrobiotike, pa zato svako mora konsultovati svog lekara u vezi načina ishrane, koji je najbolji za njega. Zato, pre bilo kakve promene u ishrani tražite dozvolu svog doktora.Spremajte hranu u našim aparatima za kuvanje na pari, i živite zdravo.
APARAT ZA KUVANJE NA PARI
Želite zdravo pripremljenu hranu,koja je ukusna a pritom izuzetno zdrava? Rešenje za vas je aparat za kuvanje na pari! Kuvanje na pari je popularno u celom svetu, a proizvođači kuhinjskih aparata nude veliki izbor modernih aparata namenjenih zdravom načinu kuvanja. Na našem sajtu možete pronaći izuzetno kvalitetne aparate za kuvanje na pari. Prednosti kuvanja na pari je da čuva strukturu namirnica. Ovakav način pripreme ne uništava strukturu namirnica i njihovu aromu, čuva vitamine i minerale, gubitak vitamina i minerala iz namirnica je minimalan. Ako želite da jedete hranu bogatu prirodnim vitaminima i mineralima, kuvajte je na pari ili je jedite u sirovom obliku.
Aparat za kuvanje na pari čuva ukus, boju i sok namirnica. Kod kuvanja Namirnice zadržavaju izvornu boju, ukus, svežinu i sočnost. Kod kuvanja na pari nije potrebno ulje. Pošto nije potrebno ulje, dobićete ukusan i lagan obrok. Ako želite, pre serviranja možete da prelijete povrće maslinovim uljem. Aparat za kuvanje na pari štedi energiju i omogućava istovremeno pripremanje hrane na nekoliko nivoa, što štedi energiju. Voće, riba, meso i testa takođe mogu da se kuvaju na pari. I voće, kao i povrće, čuva dragoceni i inače vrlo rastvorljivi i osetljivi vitamin C, kao i druge vitamine. Meso je mekše i ukusnije jer se kuva polako i u sopstvenom soku, a isto je i s ribom, koja se ne raspada nego ostaje cela. Dakle, nema isušivanja u procesu kuvanja. U aparatu za kuvanje na pari možete kuvati praktično sve, od predjela do deserta.
Dajemo vam nekoliko saveta kako da kuvanje na pari bude uspešnije: