OdIgleDoLokomotive
Dobrodošli: neregistrovani
Pretraga
korpa0

Električne lemilice

Električne lemilice

Lemljenje je proces u kome se dva ili više metalnih predmeta zajedno spajaju topljenjem metala sa relativno niskom tačkom topljenja. Lemljenje karakteriše tačku topljenja ispod 400 ° C punilo metala se koristi u procesu se zove lemljenje. Postoje dve vrste lemljenja tvrdo i meko lemljenje u zavisnosti od vrste materijala i temperature. Za razliku od zavarivanja, lemljenje ne daje takvu jačinu spoja, ali zadovoljava potrebe kao što je električna i toplotna provodljivost itd. Postoje električne i gasne lemilice koje služe za tvrdo i meko lemljenje, ali je upotreba električnih lemilica mnogo zastupljenija pogotovu u radionicama, fabrikama, servisima.
Kako se lemi lemilicama:

Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni delovi spajaju pomoću rastopljenog dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu celinu. Pri lemljenju se osnovni materijal ne topi, jer ima višu tačku topljenja od dodatnog materijala. Bolji rezultati pri lemljenju mogu se postići primenom „topitelja“ (prašak, pasta) ili zaštitne atmosfere (gasili vakuum) u kojoj se vrši lemljenje.
Lemljenje je proces spajanja nerazdvojivim spojem dva metalna dela pomoću otopine trećeg metala, tzv. lema. Lem je metal ili smesa metala niske tačke topljenja.

Lemilom (lemilicom) se lem rastapa dok je u kontaktu sa lemnim mestom. Rastopljeni lem natapa spoj, lemilo se povlači, a lem posle hlađenja obrazuje električnu i mehaničku vezu komponenti spoja.

Lemljenje se može izvoditi ručno ili automatski. Pri automatskom lemljenju štampana ploča sa komponentama se potapa u basen rastopljenog lema na nekoliko sekundi, a potom izvlači. Posle hlađenja, sve komponente su zalemljene na ploču.

Za lemljenje se koristi i legura kalaja sa srebrom. Meko lemljenje se vrši na temperaturama od 183°C sa sledećim legurama zalemljenje: kalaj – olovo (Sn-Pb), kalaj – olovo – antimon (Sn-Pb-Sb), kalaj – olovo –  bakar (Sn-Pb-Cu), kalaj – olovo – srebro (Sn-Pb-Ag).
 
OBLIKOVANJE SPOJEVA Prilikom lemljenja spoj treba oblikovati tako da zazor bude po celoj spojnoj površini ravnomeran i neprekinut; treba predvideti da dolazi do povećanja zazora pri zagrevanju. Po mogućnosti izbegavati velike spojne površine. Omogućiti slobodno oticanje topitelja saspojnog mesta pri nailasku lema. Pri lemljenju metala sa različitim koeficijentima istezanja treba predvideti odgovarajuću veličinu zazora. Oblikovati spojeve po mogućnosti tako da se sami centriraju. Zagrevanje lema treba da bude indirektno to jest preko radnog komada. Na kvalitet i čvrstoću zalemljenih spojeva utiče čvrstoća osnovnog materijala,veličina i kvalitet pripremljene površine za lemljenje, veličina zazora oblik spoja,hemijski sastav osnovnog metala, lema i topitelja, vreme zagrevanja do topljenja lema,čvrstina zalemljenog sloja zavisi i od kasnijih eksploatacionih uslova.
 
Čišćenje pre lemljenja Legura neće prijanjati na prljavu ili masnu površinu. Treba upotrebiti deterdžent za odmašćivanje i neko abrazivno sredstvo da se ukloni prljavština i masnoća sa metala koji se lemi. Moguće je delove očistiti i parom.

Podešavanje za lemljenje Delovi koji se leme moraju čvrsto da prijanjaju jedan uz drugi. Veće pukotine i loše podešeni spojevi lemljenjem stvaraju loše veze, što može dovesti do pucanja lema ili slabog spoja koji se može slomiti. Ponekad, sredstvo za lemljenje jednostavno neće da ispuni površine koje su loše nameštene, posebno ako su udaljene. 

PRIPREMA Pre svega obezbedite sto sa dobrim osvetljenjem, jer ćete se u poslu koncentrisati na precizne i fine detalje. Osnovni alat će vam biti lemilica - ako nikad niste lemili elektronske komponente, svakako konsultujte nekoga pri kupovini. Vrh Električne Iemilice mora da bude pogodno oblikovan i očišćen, tako da lako prima tinol. Tinol žica (koju neki pogrešno zovu 'kalaj') ne bi smela da bude deblja od 1 mm (poželjno je da bude oko 0,75 mm). Nikakve paste za lemljenje u elektronici nisu dozvoljene, bez obzira što je na njihovom pakovanju napisana laž da ne sadrže kiseline. Tinol žica je zapravo cev koja u unutršnjosti sadrži hemikalije koje su atestirane za lemljenje u elektronici i koje se u trenutku lemljenja oslobađaju i hemijski obrađuju lemnu površinu. Nikakvi drugi aditivi nisu dozvoljeni.

Trebaće vam i šrafcigeri i fine sečice, a korisno je imati i pincetu i specijalnu vakum - pumpicu (duhoviti elektroničari su je prozvali "vep") sa teflonskim vrhom za razlemljivanje. Ne zanemarite ni lupu, kojom ćete kontrolisati svaku lemnu tačku. Koincidencija sa Šerlokom Holmsom i njegovom neizbežnom lupom je slučajna, ali možda i nije sasvim bez osnova: koliko god da dobro vidite, grešite ako mislite da je baš sve vidljivo golim okom. Slobodno preterajte u vizuelnoj kontroli svake lemne tačke i ne praštajte sebi nepreciznost u lemljenju. Mnogo toga se vidi ako štampanu ploču postavite između snažnog izvora svetla i vašeg oka i kroz malu ali jaku lupu, sasvim izbliza, pogledate lemno mesto. Na isti način treba santimetar po santimetar (i to sa obe strane) prekontrolisati i praznu štampanu ploču, pre lemljenja. 

Tipične greške koje se javljaju u proizvodnji dvoslojnih štampanih ploča sa metalizovanim rupama predstavljene su na slici 1. Ako neka od njih postoji na vašoj pločici, bolje je da je pronađete pre lemljenja, naročito ako se nalazi na strani komponenata, na mestu na kome će čip posle lemljenja pokriti grešku i tako je učiniti nevidljivom.

Metalizacija rupa štampanih ploča je složen tehnološki postupak u kome se posle bušenja unutrašnji zidovi rupa prevlače provodnirn metalnim slojem. Ovo je mesto na kome se greške najčešće javljaju: uglavnom je to prstenasti prekid po sredini metalne "cevi" koja spaja gornji i donji sloj na pločici, kao što vidite na slici 1. Zgodnim postavljanjem izvora svetla iza pločice dobija se refleks od sjajnih unutrašnjih površina metalizovanih rupa i onda je lako videti eventualne prekide. U ovom slučaju jedini lek je reklamacija proizvođaču (koju on redovno prihvata) ili, ako nema vremena za čekanje na novu isporuku, lemljenje sa obe strane -što se preporučuje samo iskusnim konstruktorima.

LEMLJENJE Svaki elektroničar može da ispriča svoju priču na temu kako i kojim redosledom treba lemiti sa električnom lemilicom ali najbolje je da, pre nego što tu priču saslušate, pogledate rezultate rada te osobe. Ako na svojim reprezentativnim uređajima ima previše brljotina ili, što je još gore, uopšte nema reprezentativnih uređaja, bolje je da savet zatražite od nekog drugog. Lemljenje je zanatski deo posla, ali je važno ovladati tim zanatom kao što je Mikelandelu bilo važno da, pre nego što napravi sva svoja remek dela, nauči kako da čekićem udari dleto i da pritom mermer pukne tačno tamo gde treba.

lzložicu ovde svoja iskustva, ali ne znači da ih treba smatrati jedinim merilom; svako će imati tome šta da doda ili zameri, to je normalno. Ako ste dešnjak, električnu lemilicu držite u desnoj ruci, a tinol žicu u levoj. Vrh lemilice naslonite na lemno mesto tako da dodiruje i provodni obruc oko rupe na štampanoj ploči i metalni vrh komponente koji se lemi. Odmah potom prislonite tinol žicu na tačku koja predstavlja tromeđu vrha lemilice, metalnog sloja pločice i lemnog vrha komponente. Ako je električna lemilica dobro zagrejana i ako su lemne površine čiste, vrh tinola će se trenutno istopiti i, zahvaljujući adheziji, početi da obuhvata sve metalne površine. Bez prekida nastavite da uvodite tinol i, kad ste procenili da je dovoljno, sklonite tinol žicu ulevo i nastavite da držite lemilicu na istom mestu još oko jedne sekunde. Posle toga uklonite lemilicu nagore i, bar na početku lemljenja, procenite kvalitet urađenog posla: ohlađeni i oformljeni tinol treba da ima oblik kao na nožici koja je na slici 3 obeležena slovom A. Ovde je predstavljen presek, i vidi se da je tinol prošao kroz celu rupu i formirao se u obliku kupe (ili nešto slično tome) i na strani komponenata, suprotno od strane koja je lemljena (to je i odgovor na pitanje zašto tako dugo držite lemilicu na lemnoj tački). Ako to nije slučaj, verovatno je problem nastao zbog lošeg tinola, zamašcenih ili oksidiranih lemnih površina ili nedovljno zagrejane lemilice.

Za razliku od drugih slika, to nije kompjuterska grafika nego "živi" detalj prvog prototipa Sherlock-a. Lepo se vide lemne tačke koje nikad neće praviti probleme u radu uređaja, ali i jedna koja nije baš bez zamerke: na nožici na čipu u centru slike ne vidi se tinol, verovatno u toku lemljenja nisam doveo dovoljno tinola ili sam bio nestrpljiv pa lemilica nije odstajala dovoljno dugo na tom mestu. To ne znači da ovde ne postoji spoj, ali ako ikada neko lemno mesto na ploči popusti, kladim se da će to biti baš ovo.

Sledeće pitanje verovatno će biti koliko tačno tinola treba rastopiti na jednom lemnom mestu. Strogo pravilo, iskazano u milimetrima, ne postoji, jer sve zavisi od debljine tinol žice, prečnika rupe u štampanj pločici, prečnika lemnog ostrvca oko rupe i debljine metalnog provodnika koji se lemi. Najbolje je da probate i onda pogledate obe strane lemnog mesta. Lako ćete proceniti šta je dobro, a to već znači da ćete imati neko iskustvo.Postoji jedna specifičnost sa kojom se početnici teško mire. To je osobina hemikalija koje se nalaze u osi tinol žice da deluju samo u prvom trenutku, kad se tinol rastapa, a posle hlađenja postaju neaktivne za sva vremena. 
Ove hemikalije su neophodne jer je lemljenje bez njih nemoguće, ali ako stvar nije uspela iz prvog pokušaja (recimo, ako tinol nije u celosti obuhvatio lemne površine) ništa nećemo popraviti samo lemilicom, bez svežeg tinola. U slučaju da ga je već previše na lemnom mestu, bolje je ukloniti ga pomoću vakum pumpice pa ponoviti stvar od početka. 

Videćete da su posle lemljenja na ploči oko lemnih tačaka ostala mala ostrvca od hemikalija iz tinola. Ako vam deluju ružno, možete ih obrisati krpicom ili četkicom umočenom u alkohol ili apotekarski benzin, ali ih možete i ostaviti - ne smetaju.

Na slici 3 predstavljne su tipične greške kakvih sam se u praksi nagledao. Ovde vidite presek niza nožica jednog čipa koje su, sa izuzetkom nožice A koja je bez zamerke, pogrešno zalemljene, i to svaka na svoj način:

 
B. premalo tinola. Ovakav spoj je obično u prvom trenutku dovoljno dobar, bar koliko da prođe prvi test, ali posle dejstva mehaničke sile ili korozije počinje da pravi probleme.

C. Ovaj spoj je očigledno nedovoljno zagrejan, jer da je lemilica ostala samo trenutak duže, tinol bi lepo popunio prostor između zidova rupe i provodnika. Ovo je vrlo opasan spoj (inače poznat pod nazivom "hladan lem"), jer spolja liči na "pošteno" zalemljenu tačku, pa ga je prilikom vizuelne kontrole vrlo teško uočiti, a kad-tad se na tom mestu pojavljuje prelazni otpor ili prekid. Javlja se isključivo kao posledica žurbe, kad osoba koja Iemi želi da uštedi sekund vremena.Inače, ako prilikom traženja kvara na ploči ustanovite da naprezanjem i krivljenjem ploče uređaj možete da dovedete do toga da povremeno proradi, skoro je sigurno da se radi o hladnom lemu. U tom slučaju se pribegava ponovnom prelemljivanju svake lemne tačke na ploči.

D. Ako ugledate lopticu od tinola na nekom lemnom mestu, sigurno je da se i tu radi o hladnom lemu, jer bez obzira što se nije štedeo tinol, ispod ovolike količine tinola može da postoji samo loš spoj. Da je tačka dobro i dovoljno dugo grejana, ova greška bi "evoluirala" u sledeci slucaj:

E. Očigledno se nije štedelo ni vreme, a ni tinol: toliko ga je bilo da je formirao kapljicu koja se ohladila na strani komponenata. Ovo nije loš spoj, ali je prvi problem što može da napravi kratak spoj sa susednom nožicom, a drugi što ce eventualni kritičar već na prvi pogled prepoznati početnika u lemljenju.

F. Ova tačka je pregrejana suviše toplom lemilicom ili predugim držanjem, kombinovanim sa preteranim pritiskom vrha lemilice na lemno mesto. Bakar se odlepio od baze vitroplasta, uz znatnu mogućnost da postoji prekid vodova. Prilično neprijatan problem, jer nikome ne prija saznanje da je uništio nešto tako značajno kao što je štampana pločica. Tim pre što ako bacate pločicu, bacate i sve komponente koje su na njoj.

G. Često se nepažljivim lemljenjem, bez dovoljno osvetljenja ili koncentracije prave kratki spojevi između dve lemne tačke ili lemne tačke i obližnjeg voda. Manja je mogućnost da će se ovo dogoditi ako je vrh lemilice dobro oblikovan.

H. Možda se čudite što potpuno nezalemljen spoj svrstavam u greške lemljenja, ali je ovo svakako najčešća greška koja se javlja u praksi. Na ploči na kojoj ima preko hiljadu lemnih tačaka uvek će se naći i poneka preskočena, i to po pravilu na samom kraju niza nožica. Zato posle završenog lemljenja treba obavezno krenuti u kontrolu cele ploče. Ovde je lupa vrlo pogodna, ne samo zato što se kroz nju vidi više, već i zbog toga što kroz nju ne možete da obuhvatite celu ploču jednim pogledom - lupa vas prisiljava da ploču skenirate deo po deo.

Treba misliti i o redosledu lemljenja komponenti. Pošto pločica u toku lemljenja leži naopako, korisno je podeliti komponente u grupe po visini, pa prvo lemiti najnižu grupu i ici postupno ka najvišoj, jer jedino tako će sve komponente pre lemljenja moći da se oslone na površini stola, bez opasnosti da neka od njih ispadne. Dakle, prvo diode, pa otpornici, integrisana kola i na kraju delovi koji stoje vertikalno, kao što su tranzistori i elektrolitski kondenzatori. Dobra je praksa da se na svakoj komponenti najpre zalemi samo po jedna tačka, da se onda pločica okrene (sad već nema opasnosti da će nešto ispasti) i izvrši još jedna kontrola i eventualno doterivanje položaja, jer se često događa da čipovi nisu dobro priljubljeni uz pločicu. Sa posebnom pažnjom treba proveriti da li je svaki deo na pravom mestu i da li je dobro orijentisan; čak i profesionalcima se događa da okrenu naopako čip, diodu ili elektrolitski kondenzator! Tek kada je i ta kontrola završena i eventualne greške ispravljene, nastavlja se sa lemljenjem. Ovaj poučni tekst je preuzet sa sajta prakticnanastavaets.wordpress.com., i ovom prilikom pozivamo naše cenjene posetioce da posete ovaj sajt i vide lep primer edukativnog sajta. Takođe na tom sajtu možete pogledati i slikovne prikaze.